Korizma – Vrijeme odgovornosti za bližnjega!

Milosrdno Srce Milosrdno Srce Korizma – Vrijeme odgovornosti za bližnjega!

Milosrdno Srce

Korizma – Vrijeme odgovornosti za bližnjega!

Izvještaj sa duhovne obnove

Draga braćo i sestre u Kristu!!

Ove liturgijske godine prva srijeda u mjesecu ožujku ipak je malo posebnija od ostalih, kao da je obilježena u nekom posebnom svjetlu. Mijenja se boja misnica naših svećenika, mijenja se čovjek, mijenja se duša svakog vjernika, ulazi se u jedno novo razdoblje, ulazi se u korizmu. Iako tako posebna, ova prva srijeda, Čista srijeda, za vjernike u Župi „Uzašašća Gospodinova“  koji štuju Gospu od Brze pomoći bit će zapamćena po još jednom događaju. Naime, kao i obično župnik don Marinko i članovi naše Udruge sastaju se i dogovaraju aktivnosti u sljedećem periodu. Duhovne obnove prve srijede u mjesecu na neki su način već postale tradicija, iako ne duga ali za župljane vjerojatno vrlo značajna. Predvoditelj duhovne obnove ovog puta bio je don Šimo Maršić koji svoju svećeničku službu vrši u Centru za mlade Ivan Pavao II. u Sarajevu. Duhovna je obnova započela molitvom Sv.krunice tijekom koje je bila prilika za sakrament pokore, potom je slijedila Sv. Misa i Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu a cijeli događaj glazbeno je popratio glazbeni sastav „Milosrdno srce“.

Don Šimo je rođen 1. siječnja 1974. u župi Vidovice od oca Stjepana i majke Ivke rođ. Doknjaš. Studij teologije započeo 1992., a završio 1998. na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Bolu na Braču i u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1998. u Sarajevu. Godinu dana nakon ređenja vršio je službu župnog vikara u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu. U jesen 1999. god. odlazi na postdiplomski studij Pastoralne teologije na Papinsko Sveučilište Lateran u Rimu. U jesen 2001. godine magistrirao te nastavio s doktoratom. U jesen 2004. imenovan je profesorom Pastoralne teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji te Povjerenikom za pastoral mladih i pastoral sveučilištaraca Vrhbosanske nadbiskupije.

Donšimo

Iscrpljujući primjere iz svog dosadašnjeg pastoralnog rada sa mladim obiteljima don Šimo je vjernicima približio problematiku koja vlada među tim generacijama. Govorio je o brizi i pažnji koju mladi bračni parovi daju svojoj djeci. Koliko budno prate svaki korak svog djeteta, njihovo odrastanje, svaki važni trenutak i koliko sa nestrpljenjem iščekuju takav sljedeći trenutak a koliko zaboravljaju sebe, koliko zanemaruju sebe. Kako don navodi. „Tada izbjegavamo ići liječniku, pregledati svoje fizičko, psihičko pa i duševno zdravlje. Mi se plašimo saznati da se ne razvijamo dobro i onda tražimo različite razloge za ne čuti dijagnozu. Jednostavno se prestanemo brinuti za svoje zdravlje a posebno na duhovnoj strani. Pustimo da nam dani samo prolaze, sve dok se ne dogodi nešto loše i onda se zapitkujemo zašto nismo na vrijeme napravili nešto, na vrijeme se pobrinuli za sebe i obično nam bude teško vraćati se kada puno u nešto zaglavimo.“

Don Šimo je spomenuo je drugi značajan problem koji vlada među mlađim generacijama a koji je svima nama nekako dobro poznat a to je odvraćanje mladih od Boga nakon same Svete krizme: „Svaka pobjeda zahtjeva napor, disciplinu i koncentraciju. Ne postajemo automatski zreli i odgovorni kršćani. Dobro znamo da je Sveta krizma trenutak kada postajemo odrasli kršćani a  kod naših mladih kao da baš tada nastupi kriza, sve rjeđe ih vidimo u crkvi i zapravo nisu postali zreli. Zreo kršćanin ne postajemo ako ponekad odemo na misu, ponekad se prekrstimo, ponekad se pomolimo. Naš duhovni rast zahtjeva napor. Sveti je Pavao duhovni rast uspoređivao sa treningom vrhunskih sportaša. Trebamo konstantno trenirati i i razvijati duhovnost.“

„Upravo ovo vrijeme korizme nam se nudi kao šansa da nahranimo svoj duh, da rastemo, da se razvijamo, da se promijenimo. Zapitajmo se koliko smo svjesno svake godine živjeli korizmu koja nam se nudi za takvo nešto.“– navodi don Šimo i nastavlja: Korizma nas poziva na molitvu, post i djela ljubavi. Svatko od nas treba preuzeti odgovornost za svoj duhovni rast, za rast u vjeri, u pouzdanju u Boga koji nas voli, Boga koji nas uvijek očekuje raširenih ruku i koji nam daje ovo korizmeno vrijeme da mu se vratimo. Bog je onaj koji uvijek kuca na vrata našega srca, spreman uvijek napuniti naša srca svojom ljubavi i oproštenjem. Mi smo po svojoj odgovornosti pozvani priznati vlastito stanje, priznati se slabima, priznati se grešnima i vratiti se svom Bogu. Nema više opravdanja draga braćo i sestre.“

duhovna don šimo

Iako radosnog lica i izuzetno susretljiv don Šimo nije bio niti malo blag u svojoj propovijedi, uputio je nekoliko pitanja koje se svaki katolik, svaki vjernik zaista treba zapitati barem u ovo korizmeno vrijeme: „Živimo li doista svoju vjeru? Svjedočimo li našim životom ono u što vjerujemo? Je li naš život daleko od onoga što čujemo ovdje na Svetoj Misi, od onoga što volimo i čitamo u svetom pismu? Trudimo li se biti bolji ili se olako prepuštamo ravnodušnosti, bezvoljnosti, bezperspektivnosti? Vjerujemo li u Boga, oslanjamo li se na Božju snagu i dajemo li od sebe najbolje za suočit se s tim ili smo prosječni?“

Ako niste prisustvovali ovom lijepom događaju vjerujemo da ćete se barem sada propitati upravo ova pitanja i poput don Šime u svom srcu urezati riječi Svetog Ivana Pavla II koji je uvijek govorio mladima (i svima nama) da se ne zadovolje osrednjošću nego da od svoga života naprave remek djelo, i dok god smo na ovom svijetu, dok nam Bog daje da dišemo za to nije kasno.

Pa kako onda napraviti remek djelo od svoga života? – sigurno su se svi prisutni zapitali, pa don Šimo nije ostao nedorečen nego kao pravi pastir uputio, savjetovao, poučio: „To možemo ako uzmemo život u svoje ruke, oslonimo se na Boga i odgovorno živimo ovdje na zemlji. A odgovorno znači zauzeto, znači razvijati svoje talente i sposobnosti koje nam je Bog dao i ne dati se u bezvoljnost. Postaviti se kao da sve od nas ovisi a moliti kao da sve od Boga ovisi. Staviti svoj život u Božje ruke, pouzdati se u Boga. Dati sve od sebe tu gdje se nalazimo. Biti bolja majka, otac, svećenik, radnik, časna sestra… vrijeme je za odgovornost. Nemojmo pasti u zamku ogovaranja da su nam drugi krivi a to čujemo na sve strane. Često su nam drugi sve krivi. Tako samo sa sebe skidamo odgovornost i odlazimo u prosječnost, pravimo se žrtvama.“

Dobro je to shvatio don Šimo, opravdavamo sebe, pružamo si prostor za greške za bezvoljnost za premalo žrtve i ljubavi prebacujući odgovornost na druge a zapravo svjesni smo kolika bi trebala biti domena našega djelovanja, našeg zalaganja u svome životu i životu naših bližnjih. A Bog od nas želi da budemo odvažni, da budemo hrabri jer je On uz nas a tada nam nitko ništa ne može.

Don Šimo je podijelio listiće sa popisom tjelesnih i duhovnih djela milosrđa i pozvao vjernike da u ovo vrijeme korizme pokušaju napraviti bar jedno od tih djela.

„Draga braćo i sestre iskoristimo ovu korizmu, ovo sveto vrijeme i pogledajmo u dubinu duše – što je to što ja želim, što Bog želi? Kao zajednica i kao pojedinci preuzmimo odgovornost. Nađimo vremena za Svetu Misu, za obiteljsku molitvu, učinimo dobra djela, pređimo preko uvreda i svađa. Postanimo svjesni svoje slobode i odgovornosti koja nam je dana, iskreno pogledajmo u ono što činimo i kako živimo u odnosu prema sebi , drugima i Bogu. Iskreno kleknimo, pokajmo se i odlučimo biti bolji. Prestanimo biti zarobljenici bilo čega i sa pouzdanjem u Boga uzmimo svoj život u svoje ruke. Imamo primjer Isusa koji je nakon krštenja na Jordanu otišao u pustinju gdje je bio kušan, gdje se susreo sa svojim strahovima, nesigurnostima, smetenošću. I tek nakon jednog takvog vremena kušnje i promišljanja biva osnažen započeti svoje javno djelovanje. Kada rastemo? Kada nadvladamo sami sebe, kada se izdignemo iznad svojih zarobljenosti a uz Isusa Krista možemo sve. Riješimo se svojih navezanosti, braćo i sestre, kako bismo duhovno mogli rasti jer i Isus je prošao Veliki Petak da bi došao do Uskrsnuća. Iskoristimo za to ovo korizmeno vrijeme i ja od srca želim da uspijemo u tome. Napravite odmah tu odluku prije odlaska iz crkve, što je to što vas opterećuje a u tome neka vam pomognu i djela milosrđa.“

DSC_0020

Ovako živa propovijed dotakla je mnoge, navela ih na promišljanja, preispitivanja a u nastavku programa tijekom Klanjanja Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu don Šimo je kroz meditativni dio nastavio sa ohrabrenjima, poticajima da pozivamo Isusa u svoj život, da Mu se predajemo. Vjerujemo da su mnogi vjernici sretni i “duhovno obnovljeni” napustili klupe crkve „Uzašašća Gospodinova“, da su odlučno i hrabro ušli u ovo korizmeno vrijeme, i da su ove riječi ostale u njihovim mislima ali da su se spustile i u njihova srca.

Zahvaljujemo se na velikom odazivu i radujemo novom susretu.

Božji blagoslov i svako dobro!

Katolička obiteljska udruga „Milosrdno srce“

  • ožujak 4, 2017

Copyright © 2010 - 2015 milosrdno-srce.com. Sva su prava pridržana.