Jednodnevni duhovni seminar

Duhovni kutak, Milosrdno Srce Jednodnevni duhovni seminar
DSC_0059

Duhovni kutak Milosrdno Srce

Jednodnevni duhovni seminar

Župa Duha Svetoga Nova Bila KOU “Milosrdno Srce”  organiziraju jednodnevni duhovni seminar na temu:”Svi će me poznavati-govori Gospodin-malo i veliko”(Heb.8,10-11).

Seminar će  se održati 3. studenog 2018 godine.

Predvoditelj seminara je pater Krešimir Bušić inače na službi u Italiji.Tijekom seminara uz molitvu,kateheze,klanjanje  Presvetom Oltarskom Sakramentu,Sv. Misu bit će i mogućnost za ispovijed.

0

 

Duhovna Obnova – Nova Bila 03.11.2018.

”Svi će me poznavati – govori Gospodin – malo i veliko.” (usp. Heb 8,10-11)

Kako bi došli do spoznaje treba poći od ne-poznavanja i priznati tu činjenicu jer ne poznajemo Boga onakav kakav On uistinu jest, potreban je hod do potpunije slike o Bogu!
Prorok Hošea govori:
„Gine moj narod zbog nedostatka spoznaje“(Hoš 4,6).
Također i prorok Jeremija podvlači:“Ostaju niskog sloja (nerazvijeni) jer ne poznaju put Gospodnji i pravicu Boga svoga“ (Jer 5,4).
Iz iskustva i rada s dušama, primjetio sam kako osobe imaju ili iskrivljene slike o Bogu ili imaju slabo poznavanje pravoga Boga.
Iz tog nepoznavanja pravoga Boga rađaju se onda i krive predodžbe o Njemu, i nastaju i krivi odnosi s Bogom, nastaju fanatizmi ili vjersko udaljavanje.
Nije skandal imati krive slike o Bogu. Svi smo mi – bez izuzetka – nositelji krivih slika o Bogu, ili pak živimo na pogrešan način odnos s Bogom, usprkos svjetlu vjere.
Ove krive slike postoje u svakome barem na početku duhovnog života i bez sumnje zadržavaju se jako dugo u nama.
Čovjek je ranjen od grijeha, svaki kršćanin to zna, no ipak nema punu svijest posljedica koje proizlaze iz tog grijeha, često ne zna što je grijeh u sebi, u izvoru, u istoku (istočni grijeh proističe iz slobode prema neposluhu). To nije u prvom redu prijestup jednog moralnog propisa, nego je na poseban način odbijanje ljubiti i biti ljubljen; od Boga i od ljudi.
Ali ono što je važno one one se postupno čiste i malo pomalo usklađuju te stvaraju novi prostor zdravom odnosu s Gospodinom, dakako ako ustrajemo na putu vjere.
Koraci prema pravoj spoznaji(spoznaja kao dar kojeg Bog nudi svakoj duši, a ne gnosticizam koji je sužavao spoznaju na intelektualnu elitu, svaki čovjek stvoren na sliku Božju i “sposoban je upoznati i ljubiti svoga Stvoritelja”, pozvan je da spoznajom i ljubavlju dijeli Božji život. (KKC 356…).

1. Prvi korak: Prepoznati i priznat ikrive slike
2. Put pročišćenja.

Krive slike o Bogu
1. Strogi učitelj: nikad ne mogu ispuniti očekivanja

2. Osvetnik: (još gora slika od prethodne) plašim se Božje osvete za nešto što sam mu uskratio.

3. Zakonodavac: moj život samo dužnosti; zakon koji tlači rigorizam, strogost, jansenizam 18 i 19 st.

4. Narednik: Autoritativan Bog koji naređuje čovjeku i tjera ga da izvršuje njegove naredbe.

5. Dobri starac: manje plaši ali također opasna slika. Popustljiv – permisivan, koji zatvara jedno oko nad našim negativnim ponašanjem (prisutno danas).

6. Bog daleko u oblacima: postoji ali je udaljen od naših zbivanja, ne zanima ga što se događa na zemlji; svako toliko nas pohodi nekom objavom i isčezne ostavljajući nas same da se snalazimo bez njega i živimo kako nama odgovara.
(usp.Philippe Madre, La chiamata di Dio)

Ovo su same neke od glavnih slika, ne možemo ići u detalje ali su dovoljne da nam pomognu.
Primjer Sv. Pavao:
Uočiti i priznati krive slike.
Dok je bio Savao, Bog mu je bio Zakonodavac. Pronosio je rigorizam, strogost, nije bio tolerantan ni prema kome, pa ni prema sebi.
On je Boga doživljavao kao onoga koji proizvodi zakone i te zakone treba obdržavati doslovno, bez ikakvih interpretacija. Bio je uvjeren da služi Jahvi i njegovu zakonu. Da, on je služio ali nije poznavao, i znamo kako je to bilo (primljena vjera nije dovoljna).
Prije obraćenja na putu prema Damasku Pavao je bio aktivan u hapšenju prvih kršćana, vjerujem da je mogao u tim kršćanima primjetiti nešto novo što je sigurno radilo u njegovoj nutrinu, a svakako vrhunac je bio kad je odobrio i gledao Stjepanovo kamenovanje.
Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao.Savao je pristao da se Stjepan smakne
I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj! Onda se baci na koljena i povika iza glasa: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” (Dj 7).
Savao sigurno nije mogao ostati ravnodušan pred ovakvom molitvom. Herojsko mučeništvo i primjer sv Stjepana, možda ga nije odmah uzdrmala, ali je sigurno potakla neka razmišljanja.
Tako i sveti Pavao je imao pripremu za onaj veliki susret s Isusom na putu prema Damasku. Nije to bio susret kao grom iz vedra neba, svjedočanstva prvih kršćana su ostavljala sigurno sjeme u Pavlovu dušu. Nema velikih milosti bez nečije žrtve.
Pavlova uvjerenja su se smrvila, On je pao, ali ovaj put je „pao“ u milost a ne u grijeh.
Treba naučiti pasti u milost. Kad sam razočaran, ostavljen i osamljen, ponižen, umoran i opterećen: baš u takvim duhovnim stanjima treba pasti u milost u ruke Isusove i prepustiti se Njemu: Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.
Sv. Pavao je pristupio i prepustio se Gospodinu, i spale su s njegovih očiju ljuske krivih slika o Jahvi. Počeo je gledati ispravno i čistije. Primio je svjetlo i pravu spoznaju o Bogu te je njegov život dobio novi smisao. Ovdje je započelo za njega novo stvaranje. I sveti Pavao će stalno pozivati vjernike svih generacija i dobi, skidajte sa sebe starog čovjeka i oblačite se u novo stvorenje.
Narodna mudrost kaže da mi ne možemo promjeniti pravac vjetru ali možemo usmjeriti jedra.Kod Pavla se baš to dogodilo. A to se i kod svakoga od nas može dogoditi već danas.
„Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, dođe Isus k njima hodeći po moru. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. Uđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. Odmah im progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ (Mk 6,48-52)
Vidimo da i apostoli nisu odmah poznavali Isusa u Njegovoj biti, i oni su morali veslati do ispravne slike o Bogu te stvoriti zdravi temelj na kojem su mogli graditi duhovni život.
Mi ne možemo promijeniti našu narav tako lako kao što ne možemo promjeniti vjetar, ali možemo našu ranjenu narav pomalo okrećati prema Bogu, slijediti Njegova strujanja, slijediti puhanje njegova Duha: “Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i pravu, u nježnosti i ljubavi, zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina Boga.“ (Hoš 2,22).
Tko će ispuniti ovo sjedinjenje proroka Hošee, tko čisti slike i donosi pravu spoznaju Boga?
Isus je onaj koji čisti i ispravlja krive slike o Bogu!
„I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: “Što govore ljudi, tko sam ja? On njih upita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Ti si Pomazanik – Krist!“ (Mk 8,27-29)
Upoznati Isusa je temelj.
Susret s Isusom, upoznati ga u njegovoj bitì, započeti hod s Njim, živjeti s Njim, zavoljeti ga.
Kako rasti u spoznaji Isusa Krista?
Prije svega moramo poći od Isusova djelovanja. Uvidjeti kako On djeluje?
Mogli bismo reći da On djeluje“trodimenzionalno”:
1. Naučavanje (Učitelj riječi)
2. Čudotvorac (Gospodar, onaj koji ima moć)
3. Žrtva (Nevini Jaganjac)
Onako kako je djelovao u Evanđelju, tako i danas po svom Duhu djeluje i u nama. Isus je započeo u nama procesom ozdravljenja a Duh Sveti ga dovršuje.

Isus na prvom stupnju, mogli bismo tako reći, svog djelovanja nastupa kao učitelj. Daje riječ, odgaja, poučava, ispravlja pogrešna shvaćanja i tumačenja Svetoga Pisma. Primjer učenika prema Emausu: “I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?” Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana? A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.“ (Lk24)
Isus korigira saduceje o krivoj viziji Kraljevstva Božjega:„Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala. Odgovori im Isus: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.“ (Mt 22)
Ovo je samo djelić Isusove pouke i riječi koja je upućena svima bez obzira na vjersku i rasnu pripadnost. Njegova riječ nije pristrana i želi da svi ljudi čuju Njegov glas spasenja.
No Isus se nije zaustavio samo na školskom pristupu, dobro zna da se ljude treba prodrmati nadnaravnom silom, stoga je prionuo za čudima i ozdravljenjima.
Kod ove razine možemo uočiti dva različita Isusova pristupa.
Postoje javna čudesa, ona koja zahvaćaju mnoštvo: Umnažanje kruhova (dva puta), glas Očev s neba kojeg čuju svi pri Isusovom krštenju, Lazarovo uskrsnuće…
Isus izbjegava da čini čudesa pred mnoštvom jer ih ljudi uzimaju kao komoditet a ne kao poticaj da budu bolji:„On im odgovori: “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.“ (Iv 6,26)
Kad bi imali i posjedovali sve, vrlo brzo bi zaboravili na Boga. Mi bi se zadovoljavali isključivo zemaljskim dobrima i sjećanje na Boga bi polako ishlapilo. Bog to ne želi jer to dugoročno odvede u duboku prazninu i besmisao. Javna čudesa su vrlo bitna na putu prave spoznaje veličine Božje, ta iskustva su dragocjena za one koji želi ići do kraja.
U skupinu tzv. Privatnih ili intimnih čuda spada svakako ustanovljenje Euharistije (apostoli svjedoci), Isusovo hodanje po vodi, novćić u ribljim ustima, utihnuta oluja, preobraženje… To su sve iskustva koja su se zbila s manjom skupinom učenika ili pak samo s trojicom. Neka čuda napravila bi više zla negoli dobra dušama , posebno onim dušama koje nisu odgojene u vjeri. Isus bi za njih bio Mag, Vračar.. I ne bi shvatile dubinu Njegovog nauka. Apostolima, međutim, ova vrsta čudesa je potrebna kako bi kompletirali svoju vjeru i dovela ih do zrelosti.
Isus kao čudotvorac ima moć nad prirodom i njenim elementima, ima moć da bolestima, nad smrću.
Spontano se ovdje javlja pitanje: „Zašto Isus ne intervenira danas na takav način? Zašto ne nahrani gladne, poboljša život siromasima i osigura siročad? Zašto ne zaustavi klimatske poremećaje i katastrofe?
Iz istog razloga zbog kojeg nije činio neka čudesa pred masama svijeta. Jer eliminirati patnju značilo bi ugasiti vjeru i u onom „ostatku Izraela“ koji još uvijek drži i čuva upaljenu svijeću vjere i nade u Boga, koji će na kraju vremena ispuniti sva svoja obećanja.
Patnje i elementarne nepogode često probude solidarnost i altruizam, probude također dublju potrebu za Bogom. I ovdje dolazimo do treće vrste djelovanja: žrtvovanje, Jaganjac nevini.
Žrtva kao konačno suočavanje s izvorom krivih slika u nama, ne grijeh, ne rane, ne strah nego Sotona, zao duh, Otac laži i zavodljivosti, kralj smrti, uzročnik svih iskrivljenih slika o Bogu.
Zanimljivo je da se i Sotona najviše služi patnjom i smrću kako bi plašio čovjeka i da predoči Boga kao onoga koji je kriv za naše životne probleme i nedaće. Sotona nam predstavlja Boga kao onoga koji je uzrok svim našim križevi, što više predstavlja Boga da je on stvoritelj križa. Ovo je korijen problema!
Kako izići iz ove zamke sotonske? Putem kojim je išao Isus!
Isus se služi patnjom i smrću (umrijeti sebi i egoizmu) da dokaže suprotno. On je izokrenuo stvarnost koju je Sotona nametnuo čovječanstvu i vratio stvari u ispravno shvaćanje Boga i Božje volje. Isus uzima na sebe patnju i smrt, prolazi kroz strah moleći, i dokazuje da nije Bog začetnik ni patnje ni smrti (inače bi ostao trunuti u grobu) nego kako kaže knjiga Mudrosti đavlovom je zavišću došla smrt u svijet a patnja je plod kojeg rađa smrt.Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište. Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti(Mudr. 3..). Isus je u ”smrti” našao utočište i odmorio se od zloće koja se iskalila na Njemu. Ostao je vjeran Ocu i ugasio je ognjeni žalac smrti.
I dan danas mnogi ljudi misle i vjeruju da je Bog preko kršćanstva stavio čovječanstvu teret križa na leđa, ovo je velika obmana i zabluda koju treba očistiti. Nije Otac pripremio križ za Sina, nego su ljudi, pod utjecajem zlog duha, razapeli Isusa:”Raspni, raspni, smakni ga!” Poslanica Hebrejima nam govori o Isusu kao ”Proslavljenom bratu ljudi” kada kaže:
„Nije anđelima podložio budući svijet. Netko negdje posvjedoči:Što je čovjek da ga se spominješ,sin čovječji te ga pohađaš.Ti ga tek za malo učini manjim od anđelâ,slavom i časti njega ovjenča,njemu pod noge sve podloži.
Kad mu, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo.
Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, ali Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.
Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja.“
Samo Isus daje pravu spoznaju o Bogu, samo Njegov duh odgaja svakog čovjeka koji je otvoren i poučljiv. Milost -po Isusu- donosi pravu spoznaju u dušu.
Bog je na početku stvaranja dao milost spoznaje svima. Grijeh je to prelomio i otvorio vrata sotonskom dimu i magli. Nevini Jaganjac, svojom žrtvom raspiruje taj dim i unosi u duše ono ošto je bilo od početka:čisti odnos s Bogom, odnos gdje je duša sposobna primiti Božji život, odnos gdje je poznavanje Boga sasvim nešto prirodno i za male i za velike.

Komentari su zatvoreni.

Copyright © 2010 - 2015 milosrdno-srce.com. Sva su prava pridržana.